Pomen Rafaelove genijalnosti

Nakon Rafaela – 1520-2020, izložba u državnom muzeju Ermitaž u Sant Peterburgu, koju sponzorira Intesa Sanpaolo and Banka Intesa, prikazuje djela Poussina, Ingresa i mnogih drugi koji su bili ispirisani maestrom iz Urbina

Kada je umjetnik Raffaello Sanzio umro na Veliki petak 1520. godine, u dobi od 37 godina, papa Leon X je bio neutješan. Za nešto više od jedne decenije, umjetnik – sada poznat kao Rafael – je transformirao Vatikansku palaču sa nizom zapanjujućih fresaka. A to je bio samo djelić njegovih postignuća.
Ubrzo nakon njegove smrti, Rim su pogodili zemljotresi. Govorili su da su nebesa htjela da ponove za Rafaela jedan od znakova datih nakon Kristove smrti.

U svom kratkom životu, genije iz Urbina je stekao veliki ugled. Nakon Rafaela – 1520.-2020., izložba u državnom muzeju Ermitaž u Sant Peterburgu pokazuje da je njegov utjecaj bio veliki i na umjetnike u narednih pola milenijuma od tada.
“On je stvarao savršeno uravnotežena djela koja označavaju vrhunac i sažetak cijele Renesanse”, rekao je kustos izložbe dr. Vasilij Mihajlovič Uspenski. “Sa svojim izvanrednim osjećajem za sklad, Rafaelo je postao utjelovljenje idealnog“.

“Vjerojatno je imao najviše utjecaja na umjetnike klasičnog stila iz 17. stoljeća – poput Annibale Carracci, Guida Renija, Domenichina i Poussina – ali može se reći da gotovo nijedan veliki evropski umjetnik od 16. do ranog 19. stoljeća nije bez njegovog utjecaja. On je bio referentna tačka za sve.”
Izložba – pod pokroviteljstvom Intesa Sanpaolo i ruske podružnice Banka Intesa – prikazuje 300 djela. Počinje malim izborom slika i crteža samog renesansnog majstora – koji su, po riječima Uspenskog, “zadali ton” za ono što slijedi.

“On je stvarao savršeno uravnotežena djela koja označavaju vrhunac i sažetak cijele Renesanse”, rekao je kustos izložbe dr. Vasilij Mihajlovič Uspenski. “Sa svojim izvanrednim osjećajem za sklad, Rafaelo je postao utjelovljenje idealnog

dr. Vasilij Mihajlovič Uspenski, kustos izložbe

Izdvajamo slike Svete obitelji Poussina i Pompea Batonija te slike Madone Ingresa i maniriste Jacopa da Pontorma. Tu je i velika uljana slika Friedricha Overbecka, Trijumf religije u umjetnosti (1829-40), inspirirana Raphaelovom freskom Disputa u Vatikanu, koja je postavljena kao dokaz njegovog utjecaja na njemački romantizam.

Velika većina djela je iz vlastite zbirke Ermitaža, ali tu su i pozajmljena djela međunarodnih institucija, uključujući Britanski muzej u Londonu, Državnu Tretjakovsku galeriju u Moskvi i Muzej Albertina u Beču.

“Vjerojatno će najveće otkriće za posjetitelje biti osam velikih fresaka iz [sada srušene] Vile Stati-Mattei u Rimu”, kaže Uspenski. „Ovo je kreirao [Raphaelov glavni učenik] Giulio Romano, zajedno sa drugim umjetnicima iz Raphaelove radionice, oko 1520. godine. Glavni likovi su Venera i Kupid, a glavna tema je ljubav. Nakon rekonstrukcije u 19. stoljeću, konzervatori Ermitaža su nedavno uspjeli očistiti freske kako bi ih prikazali u njihovoj izvornoj veličanstvenosti.”

Picasso je bio veliki obožavatelj Rafaela. “On je čisto nebo”, rekao je Španjolac o njemu. Međutim, umjetnici 20. stoljeća su većinom odbacili Rafaela kao previše uglađenog i savršenog.

Zanimljivo je da se na izložbi prikazuje djelo koje je tek prošle godine naslikao Rus Egor Ostrov: prerada Rafaelovog remek – djela Sikstinska Madona, koristeći rastersku (bitmap) grafiku. To je pokazatelj da i u 21. stoljeću renesansni majstor i dalje nadahnjuje umjetnike.

Izložba Nakon Rafaela – 1520-2020 je postavljena u sklopu trogodišnjeg kulturnog partnerstva, potpisanog 2018. godine između Državnog muzeja Ermitaž i Intesa Sanpaolo, najveće talijanske banke, kroz Gallerie d'Italia, tri muzeja banke, koji se nalazi u Milanu, Napulju i Vicenzi. Prije toga je bila izložba o Pieru della Francesca na istom mjestu, koja je otvorena 2018. godine, a sponzorirala ju je također Intesa Sanpaolo.

Državni muzej Ermitaž je omogućio brojne izložbe u Gallerie d’Italia, uključujući onu o kiparima iz 19. stoljeća Antoniju Canovi i Bertel Thorvaldsen, koja je otvorena u Milanu 2019. godine.

“Sponzorstvo Intesa Sanpaola je vrlo važno”, rekao je Uspenski. “Posebno sada, u vrijeme ekonomske neizvjesnosti, političkih napetosti i izazova koje je izazvala pandemija. Ovo pomaže da kulturni svijet ostane ujedinjen preko granica.

“Podržavajući izložbe talijanske umjetnosti u Ermitažu – kao i druge kulturne inicijative u Rusiji – Intesa Sanpaolo gradi sliku Italije kao velikodušne i otvorene zemlje sa bogatim naslijeđem.”

“Ponosno sponzoriramo ovu izložbu, inicijativu koja jača vezu između Gallerie d’Italia i prestižnog ruskog muzeja ”

Michele Coppola, izvršni direktor Intesa Sanpaolo za umjetnost, kulturu i historijsko naslijeđe

Uspenskyjeve riječi ponavlja Michele Coppola, izvršni direktor za umjetnost, kulturu i historijsko naslijeđe Intesa Sanpaolo. “Rafaelove slike i crteži ubrajaju se među najviše izraze talijanske umjetnosti”, kaže on. “Njegov utjecaj osjetio se u cijelom svijetu, a to se savršeno uklapa u snažan međunarodni cilj Intese Sanpaolo.

“Ponosno sponzoriramo ovu izložbu, inicijativu koja jača vezu između Gallerie d’Italia i prestižnog ruskog muzeja. Pružanje znanja o velikim slikarima je ključni element Progetto Culture, trogodišnjeg plana Intesa Sanpaolo za promicanje kulturnog bogatstva kao poluge za rast na društvenoj razini koja prati rast na ekonomskoj razini.”

Državni muzej Ermitaž je najprikladnije mjesto za izložbu Rafaela – dijelom i zato što muzej ima bogatu zbirku njegovih djela. Njezina osnivačica, Katarina Velika, bila je toliki strastveni obožavatelj Talijana da je angažirala niz umjetnika da pomno rekreiraju njegov Loggia prolaz u Vatikanskoj palači. Posjetitelji muzeja Ermitraž i danas mogu šetati tuda.

Pored velikog umjetnika u posljednjih 500 godina, Raphael je među svojim obožavateljima mogao računati i na rusku caricu.

Pogledajte video o izložbi ovdje