Kako su Italija i New York oblikovali bankarstvo?

Kako su Italija i New York oblikovali bankarstvo?

Priču otkrivamo u arhivi Intese Sanpaolo

Robert Galbraith
10/04/2018

Ako postoji jedan grad koji savršeno prikazuje evoluciju Intese Sanpaolo izvan Italije, to je zasigurno New York. Gotovo sve banke koje su se tokomgodina pridružile grupi u nekom su trenu imale podružnice u Velikoj Jabuci.

Sve je počelo s novčanim pošiljkama. Na prijelazu prošloga vijeka, zajednice poput Male Italije u New Yorku počele su ostavljati svoj trag u ekonomiji. „Na samom početku, najvažniji je bio fokus na imigrante iz Italije i pojava mnogobrojnih italijanskih ‘kolonija’ u Americi. To je dovelo banke u SAD“, rekla je Barbara Costa, direktorica historijskog arhiva Intese Sanpaolo.

Njujorška pošta procjenjuje da je između 1901. i 1906. godine oko 12,3 milijuna pojedinačnih uputnica poslano u strane države, dok je polovica novčanog iznosa poslana u Italiju, Mađarsku i slavenske zemlje. Prema podatcima Komisije za imigraciju, novčane pošiljke poslane u Italiju 1907. godine iznosile su 85 milijuna dolara (više od 2 milijarde dolara u današnjoj protuvrijednosti).

Arhiva sadrži bogatstvo fotografija, ne samo zgrada, već i ljudi koji su u njima radili.”

Italy_and_NY_BCI_RE2_NEWYORK_4_3_newyork_1984
Banca Commerciale Italiana, New York: poslovnica One William Street, 1980. – 1984. (nepoznati autor)

Italijanske su vlasti brzo reagirale. Imenovali su Banco di Napoli službenom bankom za novčane pošiljke, a u februaru 1901. donijeli su poseban zakon kojim se štiti novac iseljenika. U početku je banka djelovala kroz korespondentne banke, posebno Cesare Ponti. Ali, 1906. banka je u New Yorku otvorila ured inspektorata koji se kasnije razvio u punopravnu agenciju.

Banca Commerciale Italiana (BCI) također je italijanskim iseljenicima pružala depozitarne usluge uz svoju primarnu poslovnu ulogu. Banka je 1918. otvorila poslovnicu u New Yorku gdje je nudila komercijalne kredite, a istovremeno trguje devizama i obavlja usluge riznice u dolarima za potrebe čitave BCI Grupe.

Italy_and_NY_BCI_RE2_NEWYORK_2_2_newyork_1984
Banca Commerciale Italiana, New York: Poslovnica One William Street, 1984. (autor fotografije: Jay Maisel)

Costa ističe da su banke s razvojem poslovanja bile primorane prilagoditi se okružju u kojem se nalaze. „Američkim su zakonodavstvom ograničene aktivnosti poslovnica u vlasništvu stranih banaka. To je utjecalo na depozite zajednica italijanskih iseljenika. Italijanske su banke morale osnovati trustove kako bi se mogle natjecati s američkim bankama“, rekla je. BCI je 1924. u New Yorku otvorio Italian Commercial Bank Trust Company, dok je 1929. otvoreno društvo Bank of Naples Trust Company.

Iako je pad burze na Wall Streetu 1929. utjecao i na italijanske banke, bilo je to više zbog svjetske bankarske i finansijske krize nego zbog lokalnih pritisaka. Prave nevolje počele su tokom  Drugoga svjetskog rata kad je imovina italijanskih poslovnica u SAD-u zaplijenjena, a banke su likvidirane. Direktor njujorške poslovnice BCI-ja, Guglielmo Reiss Romoli, zatvoren je u zatvor na otoku Ellis sve do povratka u Italiju 1942. godine.

Nakon rata, italijanske su banke ponovno zauzele mjesta koja su bila primorana napustiti. Dugogodišnji glavni direktor BCI-ja, Raffaele Mattioli, bio je djelom prve ekonomske misije u SAD nakon sloma fašizma u Italiji od novembra 1944 do marta 1945. godine. Banka je 1946. u New Yorku otvorila predstavništvo i počela ponovno stvarati veze s američkim finansijskim i poslovnim svijetom. Banco di Napoli svoje je predstavništvo otvorio u 1945. koje je 1950. postalo agencija.

Italy_and_NY_BCI_RE_NEWYORK_1_13_new_york_1930_1931-1
Comit Trust Co., New York: Agencija u Harlemu, 2. avenija i 116. ulica, 1930. – 1931. (nepoznati autor)

U Italiji su banke doživjele procvat jer je nakon rata država ušla u razdoblje snažnoga ekonomskog rasta tokom šezdesetih. Naravno da su sad počeli širiti svoje vidike. „Od sedamdesetih nadalje, italijanske su banke nastojale pronaći saveznike i proširiti se izvan granica države da bi postale konkurentnije velikim multinacionalnim bankama, posebno onima u Sjevernoj Americi“, objasnila je Costa.

Finansijski centar u New Yorku postao je nezaobilazan za manje institucije, a mnoge od njih koje će kasnije postati dijelom Intese Sanpaolo otvorile su tada svoje urede u New Yorku: Cassa di Risparmio di Firenze (1975.), Banco Ambrosiano (1976.), Cariplo (1979.) i Istituto Bancario San Paolo (1980.).

“Na samom početku najvažniji je fokus bio na imigrante iz Italije i pojava mnogobrojnih italijanskih ‘kolonija’ u Americi. To je dovelo banke u SAD, – kaže Barbara Costa, direktorica historijskog arhiva Intese Sanpaolo.”


Međutim, ta faza širenja nije dugo potrajala. Do devedesetih je već počela konsolidacija u međunarodno bankarstvo. To je dovelo do značajnog restrukturiranja mreža i promijenilo način na koji banke posluju u Italiji i izvan nje. U ovo vrijeme intenzivnog restrukturiranja došlo je do mnogih zatvaranja, partnerstva su se raskidala, a vlasnički udjeli su se prodavali. Međutim, nova su se društva otvarala i promijenio se način na koji su italijanske banke poslovale, čime je stvorena nova međunarodna perspektiva.

Italy_and_NY_cr_firenze_013
Cassa di risparmio di Firenze, oglašavanje banke u New Yorku, 1985.

Možda su brojne banke napustile New York, ali zgrade u kojima su se nekad nalazile i dalje stoje. BCI ima najznačajniju baštinu u gradu. Prvo se smjestio u ulici Broadway na broju 65, u zgradi koja će kasnije biti sjedište American Expressa do 1975. Danas se uredi Intese Sanpaolo nalaze u zgradi na adresi William Street 1, u finansijskom okrugu Donjeg Manhattana. Zgrada je prethodno služila kao sjedište investicijske banke Lehman Brothers, a sada se zove Banca Commerciale Italiana Building.

Italy_and_NY_BCI_IMMe_cart14_f1_18_New-York_30-dicembre-1982
BCI, New York: poslovnica One William Street, 30. prosinca 1982. (autor fotografije: Santi Visalli)

Pratiti poslovanje banaka Intese Sanpaolo širom svijeta bilo bi nemoguće bez historijskog  arhiva društva. Costa ističe dijelove koji otkivaju dijelove o New Yorku: „Imamo mnogo dokumenata u kojima se govori o otvaranju poslovnica i predstavništva u gradu, o događanjima nakon što je izbio rat i Mattiolijevu posjetu na kraju rata“, objasnila je.

Časopisi pojedinih banaka i korporacijski bilteni omogućuju nam vrijedan uvid iznutra u način poslovanja finansijskih institucija. Arhiva sadrži bogatstvo fotografija, ne samo zgrada, već i ljudi koji su u njima radili, kao i reklamne materijale za oglašavanje proizvoda i usluga.

1. Banca Commerciale Italiana, New York: poslovnica Park Avenue 280, ožujak 1973. (autor fotografije: Alo Zanetta)

2. Oglas za putničke čekove u Banca Commerciale Italiana, [1931.] (autor ilustracije: Manlio)

3. Cariplo, letak s oglasom za poslovnicu u New Yorku, 1980.

4. BCI, New York: poslovnica William Street 62 – 64, 1920. (izvorna fotografija: Wurts Brothers Company)