Mattioli: humanitarni bankar koji je spasio italijanske Židove

Mattioli: humanitarni bankar koji je spasio italijanske Židove

Tokom Drugog svjetskog rata Raffaele Mattioli štitio je židovske kolege od italijanskih antisemitskih zakona. Sada je njegovim humanitarnim naporima odana počast svrstavanjem u povijesni arhiv Intese Sanpaolo i program italijanskog Festivala diplomacije.

Alastair Smart

28/01/2022

Raffaele Mattioli bio je više od istaknutog zaposlenika Banca Commerciale Italiana (COMIT). Iako je njegov najveći doprinos čovječanstvu bio je u sasvim drugoj sferi.

Rođen 1895. godine u gradu Vasto na italijanskoj obali Jadrana, Mattioli je stekao diplomu iz ekonomije i odslužio vojni rok prije nego što je dobio najbolje ocjene na ispitu za državnu službu.   

Postao je glavni sekretar milanske privredne komore sa samo 27 godina. Tri godine kasnije pridružio se COMIT-u gdje će provesti ostatak svog radnog vijeka. (Radio je različite dužnosti u banci od 1925. do umirovljenja 1972. godine, a posljednjih 12 godina je proveo kao predsjednik.) 

image-10



Raffaele Mattioli u New Yorku, novembar 1944 – mart 1945. Fotografija Carlyle


Mjeseci neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata bili su mračni za Italiju. Mussolinijeva vlada donijela je niz ozloglašenih rasnih zakona koji su značajno promijenili i pogoršali životne uvjete židovskog stanovništva. Sva židovska djeca i studenti izbačeni su iz javnih škola i fakulteta; isto tako, otpušteni su židovski učitelji i profesori. Ostale mjere uključivale su uklanjanje Židova s javnih poslova, eksproprijacija njihove imovine i zabranu brakova između Židova i katolika.

“ Mattioli nije podnosio događanja kojima je svjedočio u svojoj zemlji, tvrdeći da je to bilo ‘poput propadanja u ponor’. Zakleo se da će ostati na strani pravde. ”

Zakoni su izazvali mješavinu nevjerice i razočaranja. Italijanski Židovi, kojih je bilo samo 48.000 u zemlji populacije veće od 40 milijuna, bili su na glasu po svojoj dobroj integraciji u društvo.

„Mattioli nije podnosio događanja kojima je svjedočio u svojoj zemlji, tvrdeći da je to bilo ‘poput propadanja u ponor’. Međutim, obećao je da će ostati na strani pravde i da će „nastaviti raditi širom otvorenih očiju i budnog uma”.

To je prije svega značilo pomaganje njegovim židovskim zaposlenicima u COMIT-u gdje je u to vrijeme bio glavni direktor. Banka je nacionalizirana nedugo nakon sloma na Wall Streetu, a ostanak 70-ak židovskih zaposlenika nakon uvođenja rasnih zakona 1938. godine  postao je pravno nemoguć. Ipak, Mattioli je bio odlučan u tome da pronađe način kako im pomoći.

Uzmimo slučaj Antonella Gerbija, šefa istraživačkog odjela COMIT-a, kojeg je Mattioli imenovao 1932. godine. Izvršni direktor odlučio je da je podnošenje zahtjeva za vizu u njegovo ime za putovanje u Peru najbolji način da ga zaštiti.

First slide
Raffaele Mattioli i Antonello Gerbi na krovu sjedišta BCI-a na trgu Piazza della Scala, Milano, 15. maja  1932. godine
First slide
Antonello Gerbi u Peruu, oko 1939. godine
First slide
Gerbijeva vozačka dozvola u Peruu, 1939. godine
First slide
„Obrana rase”, broj 6, 20. oktobar 1938. godine

Službeni razlog putovanja bio je da će Gerbi tamo raditi kao pomoćnik u Banco Italiano u Limi (banka u kojoj je COMIT imao mali udio). Navodni razlog bio je pružanje pomoći pri važnom projektu istraživanja peruanske ekonomije. Gerbi je isplovio iz Genove u oktobru 1938. godine i počeo s radom mjesec dana kasnije. 

Kao i svi židovski zaposlenici COMIT-a, službeno je otpušten iz kompanije u februaru u 1939. godini Međutim, odmah mu je bio osiguran stalni radni odnos u Banco Italiano. (Nakon rata, Mattioli bi ponovno zaposlio svojeg nekadašnjeg kolegu zbog povratka u Italiju u njegovoj staroj ulozi u istraživačkom odjelu.)  

“Mattioli je osigurao da se velikoj većini židovskih zaposlenika banke koji nisu emigrirali ponudi prijevremena mirovina uz zdrave finansijske pakete. Mattioli se nije uzalud nazvao “počasnim Židovom

Giovanni Malagodi za svojim stolom u Milanu, 1935.
Raffaele Mattioli u dobi od dvadeset pet godina,  septembar 1920. Fotografirao Attilio Badodi
Fotografija Carla Morpurga, 1930.
Di Veroli na predstavljanju BCI-a u New Yorku sa svojim zamjenikom Emiliom Mayerom, oko 1950.

Mattioli, ‘počasni Židov’

Mattioli je na sličan način pomogao središnjem direktoru COMIT-a, Giorgiju Di Veroliju, koji se preselio u New York. „Mattioli je osigurao da se velikoj većini židovskih zaposlenika banke koji nisu emigrirali ponudi prijevremena mirovina uz zdrave finansijske pakete. Mattioli se nije uzalud nazvao ‘počasnim Židovom’ – nadimkom koji je nosio s ponosom.  

Mnogi detalji o njegovim reakcijama na italijanske rasne zakone mogu se pronaći u historijskom arhivu Intesa Sanpaolo grupe – Intesa Sanpaolo također je i banka u koju se, nakon niza spajanja tokom desetljeća, COMIT eventualno razvio.

Arhiv nam omogućuje da rekonstruiramo mnoge pothvate Raffaelea Mattiolija pri spašavanju italijanskih Židova – Barbara Costa, voditeljica historijskog arhiva Intesa Sanpaolo.

Upute BCI podružnicama kako se ponašati u slučaju invazije njemačkih vojnika, oko 21. oktobra 1943.
RSI zakonski dekret od 4. janara 1944. kojim se zapljenjuje sva imovina u židovskom vlasništvu
Pismo Raffaelea Cantonija Mattioliju s molbom za intervenciju, 26. spetembar 1935.
Mattiolijevo pismo Brusi u kojem traži podatke o židovskim računima i sefovima u BCI-u
i sefovima koji pripadaju Židovima u BCI-u, 16. oktobar 1943.

Arhiv nam omogućuje da rekonstruiramo mnoge pothvate Raffaelea Mattiolija pri spašavanju italijanskih Židova”, kaže Costa. “Učinio je sve što je bilo moguće kako bi spasio nevine živote i egzistenciju pred opasnošću, važući sve rizike kako bi pomogao raznim ljudima prije nego što bude prekasno.”

Videozapis Barbare Coste o životu i djelu Mattiolija možete pogledati ovdje.

Naslovna fotografija:

Grupna fotografija BCI istraživačkog ureda: Hans Hirschtein stoji četvrti s desne strane, Antonello Gerbi sjedi peti slijeva, Milano, 1938.