Ugljik i njegov utjecaj glavna su tema naše generacije. Smanjenje emisija prioritet je svjetskih vlada. U tom je kontekstu projekt dekarbonizacije postao široko rasprostranjen i raznolik.

Sada ne obuhvaća samo smanjenje ugljičnih emisija, već i izvlačenje ugljika iz okoliša i njegovo iskorištavanje.

Hvatanje i iskorištavanje ugljika sve više raste te predstavlja uzbudljive prilike i za planet i za ulagače. Uz to, radi se i na upotrebi lakših materijala u svim industrijama, elektrifikaciji velikih razmjera te pomicanju granica obnovljive energije u obliku čistog i zelenog vodika.

Iskorištavanje uhvaćenog ugljika

Rješenja hvatanja i iskorištavanja ugljika (CCUS) na prvoj su crti projekta dekarbonizacije, prvi odgovor na procese koji se temelje na intenzivnom iskorištavanju ugljika dok se industrija polako okreće čistim izvorima energije.

Na svjetskoj razini očekuje se da će tržište CCUS-a imati prihode u visini 36,4 milijardi dolara do 2030. godine.

Uz prihvaćena rješenja CCUS negativnih emisija, neto uklanjanje CO2 iz atmosfere također će rasti kako bismo postigli ambiciozne i prijeko potrebne ciljeve.

Jedno od rješenja je i Bioenergy Carbon Capture and Storage, odnosno hvatanje i skladištenje ugljika uz korištenje bioenergije pri čemu se biomasa upotrebljava za hvatanje ugljika koji se zatim pretvara u gorivo za proizvodnju energije.

Na temelju te tehnologije, od uhvaćenog ugljika jednoga će se dana izrađivati kemijski proizvodi, gorivo i plastika za široku potrošnju.

Očekuje se da će brzo rasti materijali koji iskorištavaju CO2. Frost & Sullivan predviđaju da će tržište doseći 183 milijuna tona godišnje do 2030., dok danas iznosi tek tri milijuna.

Karta za hvatanje ugljika

Europa se trenutačno može pohvaliti sa 63 komercijalna ili pokusna projekta za hvatanje ugljika, dok tržište drže veliki međunarodni konglomerati.

Potaknuto Europskim zelenim planom i zakonskom reformom, u budućnosti ćemo bez sumnje vidjeti novi val financiranja i daljnje širenje sektora.

To će uključivati stvaranje središta za hvatanje ugljika, čime se stvaraju ekonomije razmjera i stabilnost za ulagače.

Kako hvatanje i iskorištavanje ugljika postaje sve rasprostranjenije, a ciljevi EU-a prisiljavaju poduzeća da pojačaju svoje ekološko djelovanje, hvatanje ugljika kao usluga postat će novi poslovni model u cijelom lancu vrijednosti za naknadu po toni uklonjenog CO2.

Prelazak na lake materijale

Uz hvatanje ugljika, industrija pokušava postići isti rezultat na drukčiji način.

Svaki sektor, od zrakoplovno-svemirske industrije do proizvodnje za široku potrošnju, istražuje kako alternativni, laki materijali pomažu smanjiti ugljični otisak u uvjetima u kojima se zagađivači kažnjavaju.

Prelazak na lake materijale obuhvaća upotrebu novih materijala poput aerogelova i metalne pjene u izgradnji, zrakoplovno-svemirskoj industriji, inženjerstvu i šire. Također podrazumijeva i zamjenu težih, zastarjelih materijala hibridnim materijalima i plastičnim polimerima.

Ne samo da će ti materijali sačuvati ugljični otisak, već će imati učinkovitiju primjenu od starih materijala.

Elektrifikacija zračnog prometa

Neograničena elektrifikacija industrije doseći će nove razine i vinuti se u nebo, doslovno, s obzirom na to da se očekuje da će elektrificirani zrakoplovi poletjeti već tijekom 2040-ih. Zračna luka u Kopenhagenu već sada priprema infrastrukturu za elektrificirane zrakoplove.

Prednosti elektrifikacije osjetit će i poljoprivredni sektor, jedan od sektora s velikom potrošnjom energije, kada se tijekom idućeg desetljeća polako počne primjenjivati precizna poljoprivreda vođena digitalizacijom. Umjetna inteligencija pratit će zdravlje usjeva i smanjiti upotrebu kemijskih sredstava, dok će elektrifikacija poljoprivrednih strojeva i pumpa za navodnjavanje pomoći smanjiti korištenje energije.

Elektrifikacija prijevoza već se provodi. Do 2040. vjerojatno ćemo živjeti u svijetu u kojem su komercijalna i osobna vozila na fosilna goriva potpuno zabranjena. Sintetička goriva (od kojih su mnoga proizvedena od uhvaćenog ugljika) prednjačit će u segmentima prometa gdje elektrifikacija sama po sebi ne može smanjiti emisije.

Najčišća obnovljiva energija

Za dobre rezultate u ovom desetljeću možemo zahvaliti solarnoj energiji, uz očekivanje da će do 2030. proizvesti oko 28 % kumulativnog instaliranog kapaciteta za proizvodnju električne energije u Europi.

No, iduća faza ulaganja u obnovljive oblike energije usmjerena je na zeleni vodik, odnosno vodik koji se dobiva iz izvora bez ugljika.

Vodik jest čista energija, no njegovo dobivanje daleko je od ugljične neutralnosti. Zeleni se vodik proizvodi iz vode elektrolizom, procesom koji je u najboljem slučaju bez emisija, a u najgorem slučaju ima vrlo mali utjecaj.

Očekuje se da će proizvodnja vodika na svjetskoj razini stvoriti industriju vrijednu više od 400 milijardi dolara do 2030. godine, a rast će potaknuti gorivne ćelije za primjenu u automobilskoj i zrakoplovno-svemirskoj industriji.

U međuvremenu, na putu do zelenog vodika, tzv. „plavi” vodik koji se proizvodi iz fosilnih goriva, ali uz primjenu CCUS-a, imat će ključnu ulogu u prelasku na ugljično neutralnu budućnost.