Za tvrtke koje za svoje proizvode traže ulaz na azijsko tržište, Vijetnam je uglavnom neistražena prilika.

Mladim stanovništvom, Japanom i Korejom kao susjedima, vladom usredotočenom na gospodarsku stabilnost i nadolazeći trgovinski sporazum s EU-om, Vijetnam nudi iznimnu poslovnu priliku europskim tvrtkama različitih veličina. Tako tvrdi Tomaso Andreatta, glavni predstavnik Intese Sanpaolo u Vijetnamu.

Vijetnamski ured otvoren je 2008. i pruža usluge talijanskim tvrtkama i multinacionalnim korporacijama koje tek počinju poslovati u državi ili su trajno prisutne. Ured također pokriva Mjanmar, Laos i Kambodžu.

Andreatta za cilj ima doseći milijardu dolara u imovini za Intesu Sanpaolo u Vijetnamu. Kako bi to postigao, gorljivo zagovara dolazak više talijanskih tvrtki.

„Zadnjih se godina Vijetnam sve više pojavljuje u medijima, no premali broj talijanskih tvrtki shvaća da je Vijetnam ulaz na azijsko tržište gdje mogu podavati svoje proizvode“, rekao je Andreatta.

Države kao što je Vijetnam tradicionalno se smatraju rizičnima. Priče koje pričaju agencije za kreditni rejting sigurno ne ulijevaju povjerenje poduzetnicima. Andreatta smatra da je njegova uloga predstaviti stvarno stanje, i rizike i nagrade, na temelju dobrog poznavanja situacije nakon 11 godina provedenih na ovom položaju.

„Stvarni rizik poslovanja u Vijetnamu manji je nego prema izračunu agencija za rejting“, izjavio je. „Što više znate o nekoj određenoj situaciji, to bolje možete razlučiti što je rizično, a što nije, a ovdje postoje brojne prilike za ozbiljno poslovanje.“

Andreatta je objasnio povoljne uvjete u Vijetnamu. Prvo, vlada naporno radi kako bi osigurala uravnoteženo gospodarstvo smanjivanjem kamatnih stopa, cijenama nekretnina i deviznog tečaja.

Drugo, japanske i korejske tvrtke ulažu znatna sredstva da bi čitave proizvodne lance doveli u Vijetnam.

„Italija, koja proizvodi mnogo repromaterijala, od proizvodnje do elektronike do kemikalija, imala bi komparativnu prednost u opskrbi tih tvrtki pod uvjetom da može isporučiti potrebne količine“, kazao je Andreatta.

„Najnevjerojatnija ulaganja ponekad vidimo u industrijama koje su gotovo izumrle. Ulagač ovdje otvori tvornicu, uđe u lanac vrijednosti japanskih ili korejskih tvrtki i počne proizvodnju u velikim količinama. Istu stvar koju talijanske tvrtke rade za njemačke tvrtke mogu raditi i ovdje za japanske i korejske velike marke“, dodao je. „Nije potrebno puno uložiti, a u svakom je slučaju jeftinije nego u Europi.“

Kako bi iskoristile priliku, tvrtke moraju biti prisutne u zemlji, i svojom proizvodnjom i osobno. Za one koji žele prihvatiti poslovne prilike koje nude Japanci i Korejci neophodno je imati proizvod koji se izrađuje u Vijetnamu i koji je lako dostupan kupcima, kao i više rukovodstvo ovdje u državi.

Ako niste prisutni ili dolazite samo kad je to potrebno, to može imati kobne posljedice. Andreatta se prisjeća strašnog događaja kad je propao posao od 100 milijuna dolara jer je jedan stariji poduzetnik s križoboljom na ključan sastanak poslao predstavnika umjesto da dođe osobno.

Andreatta kaže da tvrtke koje danas imaju najviše koristi od izvoza iz Italije dolaze iz područja vrhunskih luksuznih proizvoda. Rastuća urbana srednja klasa u Vijetnamu voli talijanski stil i predstavlja još jedno područje gdje talijanske tvrtke imaju svoju priliku.

„Lokalno tržište sve je imućnije, a ljudi iz gradova imaju sklonost prema Italiji. Sviđa im se činjenica da imaju proizvode iz Italije“, rekao je.

Vijetnamski ured također nudi financiranje multinacionalnim korporacijama koje posluju u regiji, i to prema razini rizika kakva je i u Italiji. S obzirom na dugoročnu posvećenost Intese Sanpaolo razvoju kružnoga gospodarstva, Andreatta smatra da multinacionalne korporacije mogu pronaći dobre prilike u „ozelenjavanju“ države, primjerice, uz reformu energetske industrije.

„Vijetnam ima tu sreću da ima mnogo sunca i vjetra, tako da već imate sve što je potrebno za stvaranje zelene energije. Trenutačno iskorištava više električne energije od drugih država. Golema je to prilika za energetsku učinkovitost“, rekao je.

Vijetnam također ima i problem s plastikom. Nalazi se na četvrtome mjestu na popisu zemalja koje najviše zagađuju oceane plastikom, uglavnom zato što se velike količine plastike izvoze iz Europe radi recikliranja. Država za to nema dovoljno razvijenu infrastrukturu.

Kao odgovor na tu situaciju, devet multinacionalnih korporacija, uključujući Tetra Pak i Coca-Colu, osnovali su PRO Vietnam, javno-privatnu inicijativu za stvaranje ekosustava za recikliranje u zemlji. Andreatta smatra da inicijativa pruža nove poslovne mogućnosti. „Stvaranje lanca vrijednosti u području reciklirane robe velika je prilika. Banka ima priliku ponuditi novac multinacionalnim korporacijama“, rekao je.

Kratkoročno gledano, pandemija bolesti COVID-19 predstavlja problem, posebno zbog sastanaka licem u lice koji su ključni za ugovaranje posla (Vijetnam trenutačno ima karantenu određenu za posjetitelje iz drugih zemalja i blokirao je ulaz iz EU-a), ali i općenito zbog neizbježnog usporavanja gospodarstva na svjetskoj razini. U ovim je okolnostima također važno istaknuti povezanost Vijetnama i Koreje.

Dugoročno se vidi svjetlo na kraju tunela u vidu trgovinskog sporazuma između EU-a i Vijetnama koji bi trebao stupiti na snagu kasnije ove godine. Nakon primjene sporazuma ukinut će se velike tarife (trenutačno 78 posto na automobile proizvedene u EU-u, 50 posto na vino i 35 posto na strojeve) što će samo poboljšati već povoljnu situaciju za one koji namjeravaju poslovati u državi.

„Zahvaljujući sporazumu Vijetnam će postati iduća platforma za tvrtke“, rekao je Andreatta iako upozorava da prozor za poslovanje neće zauvijek ostati otvoren.

Oni koji žele iskoristiti sve mogućnosti koje Vijetnam nudi moraju se uključiti što prije.